Stich Simon Marius

Simon Marius

Matematičar-liječnik-astronom

1573-1624

Simon Marius (Mayr)

Ukratko o životu i istraživanju

Porijeklom iz Gunzenhausena, matematičar, liječnik, astronom i pisac kalendara Simon Mayr (1573.–1624.), samozvani Marius, bio je markgrofovski dvorski matematičar u Ansbachu. Istovremeno je s Galilejem otkrio Jupiterove satelite, ali objavio je to tek poslije njega, zbog čega ga je Galileo optužio za plagijat. Danas je poznato da je Marius Jupiterove satelite otkrio potpuno neovisno o Galileju te da je u svojim zapažanjima bio i nešto točniji. Još za njegova života bilo je neospravno da je on kao prvi Europljanin opisao Andromedinu maglicu.

Životopis

Marius je rođen 10. siječnja 1573. u Gunzenhausenu, a preminuo je prema julijanskom kalendaru 26. prosinca 1624. u Ansbachu. Njegov otac, Reinhard Marius, bio je jedno vrijeme gradonačelnik, a majka mu se zvala Elisabeth. 1606. oženio je Felicitas Laurer (krštenu 5. ožujka 1590.), kći svog nirnberškog izdavača i tiskara, Hansa Laurera (1560.-1641.). Imali su najmanje dva sina i pet kćeri.

U njegovom je obrazovanju navodno jedan slučajan događaj odigrao ključnu ulogu: grof Georg Friedrich čuo ga je kako pjeva. Namjesnika se toliko dojmio da ga je primio u hajlbronšku školu za kneževe, koju je Marius pohađao do 1601. godine i postao njezin najpoznatiji učenik. Plan da studira u Königsbergu nije ostvario, ali je umjesto toga 1601. posjetio Tycha Brahea u Pragu. Nakon toga je do 1605. studirao medicinu u Padovi, gdje je navodno sreo Galieja. Od 1604. do 1605. bio je član upravnog odbora Udruge njemačkih studenata. Od 1606. do svoje smrti 1624. (prema gregorijanskom kalendaru 5.siječnja 1625.) bio je dvorski matematičar u Ansbachu.

Istraživački rad

1594. Marius počinje voditi metereološke bilješke, a od 1601. do 1629. objavljivani su njegovi godišnjaci Prognosticon astrologicum. Izvrsnost u matematici dokazao je 1610. godine kada je sa grčkoga preveo te u Ansbachu objavio Prvih šest knjiga Elementorum Euclidis. Čak i u doba prije teleskopa bio je vrstan promatrač te je 1596. objavljivao o kometima, a 1604. konkretnije odredio poziciju supernove u zviježđu Zmijonosca. Marius je zahvaljujući svojem meceni Johannesu Philippu Fuchsu od Bimbacha od ljeta 1609. na korištenje imao belgijski teleskop s kojim je prema vlastitim riječima, julijanski bilježeno, 29. prosinca 1609. otkrio velike Jupiterove satelite – dakle dan nakon Galileja koji je svoje podatke bilježio prema gregorijanskom kalendaru. O tome je pak izvijestio tek u Prognosticonu 1612.

Rezultate svojih znanstvenih istraživanja Marius je objavio tek 1614. u Mundus Iovialis, na što ga je njegov poznati talijanski suparnik optužio za plagijat 1623. u svojem Il Saggiatoreu. Galilej je osigurao svoj status još u ožujku 1610. godine u Sidereus Nuncius (Zvjezdani glasnik), no Marius promatra detalje, koje Galilej ni ne spominje. Primijetio je tako, da je orbitalna ravnina Jupiterovih satelita blago nagnuta u odnosu na Jupiterovu ekvatorijalnu ravninu i ekliptiku, što može objasniti razlike u geografskoj širini. Marius je također utvrdio da se osvijetljenost mjeseca mijenja i te izračune unio u tablice za razdoblje od 1608. do 1630.

Promatrao je i Veneru, što spominje u jednom pismu iz ljeta 1611., a sunčeve pjege promatrao je od kolovoza 1611. te u studenome otkrio kako su kretanje sunčevih pjega, a time i ekvatorijalna ravnina sunca nagnuti prema ekliptici. 1619. iznosi svoje slutnje o njihovoj periodičnosti. Bio je prvi Europljanin koji je u prosincu 1612. vidio Andromedinu maglicu, a od kraja studenoga do prosinca 1618. promatrao je treći i najveći komet te godine.

Premda je Marius imao uvid u najvažnija astronomska otkrića ranog 17. stoljeća, protivio se heliocentričnom pogledu na svijet te zastupao tihonski. Tvrdio je kako se s tim sustavom susreo neovisno o Braheu čitajući Kopernika tijekom zime 1595.-1596. godine.

Još uvijek su Mariusov rad i djela u sjeni optužba za plagijarizam, iako je početkom 20. stoljeća dokazano, da je Marius istraživao potpuno samostalno, a neka njegova rana zapažanja odgovaraju suvremenima više od Galilejevih.

Počasti i priznanja

Godine 1612. grad Gunzenhausen darovao mu je srebrni pokal. Imenovanje Jupiterovih satelita po ljubavnicama rimskog boga Jupitera, mitološkog oca bogova, koje je uvedeno u 20. stoljeću, povezuje se s Mariusom, koji je ideju dobio od Johanesa Keplera 1613. u Regensburgu.

Međunarodna astronomska unija (engl. IAU) odala je počast Mariusu dodjelivši njegovo ime jednom krateru na Mjesecu, kao i obližnjim „Mariusovim brdima“ i „Rimi Marius“. Ista unija je 2014. asteroid s provizornim imenom „1989 SM“ nazvala „(7984) Marius“. Jedna gimnazija u Gunzenhauzenu nosi ime Simon Marius, a postavljena mu je i spomen-ploča. U kongresnom centru Onoldia u Ansbachu nalazi se dvorana Simon Marius.1991. na inicijativu kluba Lions podignut je spomenik Mariusu na trgu Schloßplatz u Ansbachu, rad minhenskog umjetnika Friedricha Schellea. U brojnim gradovima koji su povezani s njegovim životom i djelom, ulice nose Mariusovo ime.